ADHD Attention Deficit Hyperactivity Disorder (hiperkinetički poremećaj, hiperaktivni poremećaj, poremećaj pažnje) obično se vezuje za decu, ali da li ste znali da ga i odrasli mogu imati? ADHD može dugo ostati nedijagnostikovan, a ipak bitno uticati na svakodnevni život.
Možda se suočavate sa raznim izazovima, imate teškoća da se koncentrišete i ostanete fokusirani, pažnja Vam neprestano beži, započinjete i ostavljate zadatke nedovršenim, itd. Možda su Vam rekli da je Vaša dijagnoza anksioznost, bipolarni poremećaj ili nešto treće. Imate faze kada ste prepuni energije, i one druge, kada najradije ne biste mrdnuli iz kreveta. Moguće je da ste neurorazličiti, i imate nedijagnostikovani ADHD. Zato ćemo u ovom tekstu istražiti znake i simptome, kao i najbolji način da pronađete stručnu podršku.
Šta je ADHD kod odraslih?
ADHD je poremećaj u neurološkom razvoju. Karakterišu ga manjak pažnje, hiperaktivnost i impulsivnost. Najčešće se dijagnostikuje još u detinjstvu. Međutim, nije kod svih jednako izražen. Postoji čitava skala neurodivergentnosti, pa osoba sa ovim poremećajem ne mora uvek besomučno juriti, biti čudna u socijalnim interakcijama i neprilagođena. Kod mnogih, ovaj problem ostaje ispod radara, pa u detinjstvu bivaju okarakterisani kao nadareni, preosetljivi, hiperfokusirani. Ovo se nastavlja i u odraslom dobu, pa su to često visokofunkcionalni odrasli, koji su naučili da se prilagođavaju i svoju različitost maskiraju, te je ADHD još teže prepoznati.
Kako prepoznati znake i simptome?
- Nedostatak pažnje:
Odrasli sa ADHD-om imaju teškoća da održe fokus na zadatku. To vodi čestim greškama na poslu. Takođe im je teško da dovoljno dugo održe pažnju kako bi dovršili zadatak ili projekat. Veliki izazov im je organizacija – aktivnosti, vremena, stvari, pa im je zbog gubljenja stvari ili kašnjenja, i obavljanje običnih dnevnih obaveza mučno.
- Hiperaktivnost:
Ova karakteristika najizraženija je kod dece sa ADHD-om, a s godinama opada. Međutim, i odrasli mogu iskusiti stalni nemir, do te mere da su nesposobni da sede mirno duže vreme. Osećaju konstantnu potrebu da se kreću ili budu nečim okupirani.
- Impulsivnost:
Odrasli sa ADHD-om često impulsivno reaguju, bez razmišljanja o posledicama svojih postupaka. Mnogi nemaju razvijenu sposobnost samokontrole, pa često upadaju u nevolje u međuljudskim odnosima, ili finansijske. Takođe, komunikacija sa njima može delovati čudno, jer su nestrpljivi pa upadaju u reč i prekidaju sagovornika, a mogu imati i ne tako ljubazne facijalne ekspresije.
- Nedovoljno razvijena emocionalna regulacija:
Česte i velike oscilacije raspoloženja, iritabilnost i teškoće da se regulišu emocije često se javljaju kod odraslih sa ADHD-om. U većini slučajeva, imaju nizak prag tolerancije na frustraciju i teškoća da se nose sa stresom.
- Prokrastinacija i neorganizovanost:
Stalno odlaganje obaveza i teškoće sa organizovanjem možda su najupečaljiviji znak ADHD-a kod odraslih. Najčešće im je vrlo teško da se drže rasporeda, da stižu na vreme, i poštuju rokove.
- Zaboravnost:
Još jedna od teškoća na koje se žale odrasli sa ADHD-om jeste zaboravnost. Redovno zaboravljaju na dogovore, sastanke, obaveze i važne datume, što izaziva probleme u ličnom i poslovnom životu.
Postavljanje dijagnoze ADHD
Važno je imati na umu da ADHD ima simptome koji su zajednički i nekim drugim stanjima i poremećajima, kao što je anksioznost, depresija, ili bipolarni poremećaj. Zato je važno da dijagnozu precizno i tačno postavi profesionalac, koji je kvalifikovan za rad sa poremećajima pažnje. Tačna dijagnoza je neophodna kako bi se ovo stanje tretiralo na adekvatan i najefikasniji način.
Podrška i lečenje
Ukoliko sumnjate da Vi ili neko Vama blizak ima ADHD, prvi korak je traženje profesionalne podrške. Prilikom dijagnostikovanja, sprovodi se klinički pregled, psihološko testiranje, uzima se u obzir anamneza, simptomi, zdravstvena istorija, a često i razgovor sa članovima porodice ili drugim bliskim osobama iz okruženja.
Lečenje
- Farmakoterapija: Često se za ublažavanje simptoma ADHD-a kod odraslih koriste farmakološki lekovi. Psihijatar će proceniti, u zavisnosti od smetnji i smptoma, koji medikamenti bi bili najbolji u određenom slučaju.
- Psihoterapija: Kognitivno-bihevioralna psihoterapija (CBT) pomaže odraslim osobama sa ADHD-om da razviju zdrave mehanizme i strategije, unaprede svoje organizacione sposobnosti i kontrolišu impulsivne reakcije. Pored toga, psihoterapija ublažava i druge simptome s kojima se nose, kao i prateća stanja, poput anksioznosti i depresije.
- Promene životnog stila: Utvrđivanje jasne strukture dana i kreiranje dnevne rutine, korišćenje planera i aplikacija za organizovanje, mogu učiniti čudo naa planu produktivnosti ifokusa. Mindfulness i tehnike relaksacije pomažu da se oslobodite stresa i regulišete emocije. Ove male, ali značajne promene mogu bitno da poboljšaju kvalitet života svakog od nas, pa i odraslih osoba sa ADHD-om. Zato su one odlična dopuna psihoterapiji i farmakoterapiji.
- Grupe podrške: Svi izazovi se lakše prevazilaze uz podršku. Grupa drugih odraslih sa ADHD-om pružiće ohrabrenje, vredne uvide i osećaj pripadnosti.
Prepoznavanje ADHD-a kod odraslih može biti otežano, zato što se simptomi ovog stanja često prepliću sa drugim poremećajima, kao i zbog toga što su neurorazličite osobe naučile da prikrivaju svoje simptome usled straha od stigmatizacije i odbačenosti. Ipak, važno je da se ovo stanje prepozna, jer uz adekvatnu profesionalnu podršku i promene u životnom stilu, odrasli sa ADHD-om mogu prevazići izazove, eliminisati simptome i živeti ispunjen život. Zapamtite, niste sami. Tu smo da Vam pomognemo da i uz ADHD živite život kakav zaslužujete. Zakažite razgovor.